2 Samuel 23
1 Ovo su posljednje riječi Davidove, izjava Davida, sina Jišajeva, izjava čovjeka koji je bio uzvišen visoko, pomazanika Boga Jakovljeva, koji je pjevao pjesme Izrćlove:
2 ”Duh Gospodnji šaptao mi je. Na mojemu je jeziku još riječ njegova.
3 Govorio je Bog Izrćlov, govorila je meni stijena Izrćlova: Tko pravedno vlada ljudima, koga u vladanju vodi strah Božji,
4 on je svjetlo jutarnje kad sunce ograne, a nikakav oblak ne pomućuje ranu svjetlost. U sjaju sunčanom, nakon kiše, mlada trava niče iz zemlje.
5 Tako zaista stoji moja kuća prema Bogu: vječan zavjet sklopio je on sa mnom, uređen u svemu i dobro čuvan. Svaku moju želju i svaku moju čežnju on pušta, da zaista uspije.
6 Kao iščupano trnje svi su zlikovci: nitko ih se zato ne dotiče.
7 Tko se na njih namjeri prihvati se za željezo i koplje, i praskajući oni planu u žeravici.”
8 Ovo su imena junaka Davidovih: Hakmonac Išbaal, prvi među trojicom. On zavitla svoje koplje i ubije osam stotina odjednom.
9 Za njim dolazi između tri junaka Ahoašanin Eleazar, Dodonov sin. On je bio s Davidom u Pas Daminu, kad se tamo skupiše Filistejci na boj. Kad se Izrćlci povukoše,
10 on je bio ostao i tukao je Filistejce, dok mu su ruka nije umorila i ukočila. Tako dade Gospodin u onaj dan sjajnu pobjedu. Ljudi se vratiše i pođoše za njim, ali samo zato da pokupe plijen.
11 Za njim dolazi Ararac Šama, Elin sin. Jednom su se skupili Filistejci u Lehiju. Tamo je bio komad zemlje s lećom. A kad su ljudi bježali od Filistejaca,
12 stade on nasred polja, obrani ga i pobi Filistejce. Tako dade Gospodin veliku pobjedu.
13 Jedanput siđoše ta tri najodličnija između tridesetorice u vrijeme žetve k Davidu u pećinu Adulam, kad se četa Filistejaca utaborila u Refaimskoj dolini.
14 David je upravo bio u tvrđavi. A u Betlehemu je onda bila filistejska straža.
15 I kad je David zaželio: “Tko bi mi donio vode da pijem iz studenca na vratima Betlehema?”,
16 onda ona tri junaka prodriješe kroz tabor Filistejaca, zahvatiše vode iz studenca na vratima Betlehema i donesoše Davidu. Ali je on ne htjede piti, nego je proli u čast Gospodinu
17 i reče: “Ne daj mi, Gospodine, da takvo što učinim! Pa to je krv ljudi koji prodriješe u životnoj opasnosti!” Zato ne htjede piti. To učiniše ta tri junaka:
18 Abišaj, Joabov brat, sin Sarvijin, bio je glavar tridesetorici. On zavitla svoje koplje na tri stotine i pobi ih. Kod one je trojice uživao ugled.
19 On se isticao među tridesetoricom i postao im je vođa, ali onu trojicu nije mogao dostići.
20 Benaja, Jojadin sin, iz Kabseela, bio je hrabar čovjek, velik na djelima. On pogubi oba Ariela iz Moaba. Također je, dolje kod jednog studenca, ubio lava, kad je bio pao snijeg.
21 Ubio je i jednoga Egipćanina gorostasne visine. Premda je Egipćanin imao u ruci koplje, on iziđe na nj sa štapom, istrgne Egipćaninu koplje iz ruke i ubije ga njegovim vlastitim kopljem.
22 To učini Benaja, Jojadin sin. Kod trojice junaka uživao je velik ugled.
23 Bio je slavniji od tridesetorice, ali onu trojicu nije stigao. David ga je postavio na čelo tjelesne straže.
24 Među tridesetoricom bili su Joabov brat Asahel, Elhanan iz Betlehema, sin Dodonov,
25 Šama iz Haroda, Elika iz Haroda,
26 Heles iz Peleta, Ira, Ikešev sin iz Tekoe,
27 Abiezer iz Anatota, Sibekaj iz Huše,
28 Salmon iz Ahoha, Mahraj iz Netofe,
29 Heled, Baanin sin, iz Netofe, Itaj, Ribajev sin, iz Gibeje u plemenu Benjaminovu,
30 Benaja iz Pireatona, Hidaj iz potoka Gaaše,
31 Abibaal iz Bet Haarabe, Azmavet iz Bahurima,
32 Eljahba iz Šaalbona, sin Jašenov, Jonatan,
33 Šama iz Harara, Ajiam, Šararov sin iz Arara,
34 Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake, Eliam, sin Ahitoelov iz Gilona,
35 Hesraj iz Karmela, Paaraj iz Araba,
36 Jigeal, sin Natana iz Sobe, Bani iz Gada,
37 Selek iz Amona, Nahraj iz Beerota, koji je nosio oružje Joabu, Sarvijinu sinu,
38 Ira iz Jatira, Gareb iz Jatira,
39 Urija, Hetit: zajedno trideset i sedam.